Živio si, možda, malo prebrzo. Ipak, pred tobom je još život cijeli. Volio si sve što je lijepo. Ostalo je još dovoljno vremena, da malo zastaneš, promisliš i nastaviš tamo, gdje su, možda, tvoji stali. To je, vjeruj, važno, potrebno i bitno! Ali, nije obavezno, niti hitno! Budi ono što jesi! To je, vjeruj, važno,
Suton je danas crveni akvarel
po kome lahor igra,
modar i žut i bijel,
i jato boja pijuče i leti
po božjoj paleti.
U tišini djetinji zvoni glas
o sutonu što gine u radostan čas:
Na brdu su kr'jesovi planuli,
oblaci tiho lete,
zvuci su večernji kanuli
i svijetla večernja svijete.
Suton je danas crveni akvarel
po kome lahor igra,
modar i žut i bijel.
Napomena: veliko zadovoljstvo je snimati po stihovima koji godinama
žive u vlastitoj svijesti i podsvjesti.
Sigurno, naš najveći fotograf u prenesenom smislu te riječi bio je
književnik M Krleža jer samo njegove opise raznih krajolika u Prozi o
Glembajevima teško da je dostigao i jedan fotograf. Takova jačina i
dubina imaginacije prisutna je možda kod fotografa koji je živio na
drugoj strani svijeta a to je bio Amerikanac Ansel Adams.(Tomislav Krpan)
U šumici iznad Boračkog jezera našli smo zaravanak s drvenim
bungalovom, koji smo iznajmili sedam dana Ujutro su nam seljanke
prodavale vrhnje i sir i maline. Prosuo sam košaricu malina po tvome
nagom trbuhu, pa sam ih lovio jezikom
Trag od malina na alabasteru tvog tijela sličio je na veliku krvavu mrlju
Dani radosti i seksa padali su po nama kao zlatni prah I nestajali u
kloparanju kočija prašnim makadamskim putom naša su tijela bila
krajputaši na toj cesti naša su tijela bila kreda koja se trošila
rišući nerazumljive znakove na crnoj ploči vremena
Danas, naslonjena na veliko bijelo uzglavlje Nudiš mi malinu koja ti
je ostala od bolničkog obroka Nesvjesna da moja uobrazilja priziva
slike iz vremena malina
Sada te volim više, mnogo više
I ljubav te moja štiti svojim poroznim kišobranom Ljubav što je čekala
dugo i dolazi u času kad je ne očekuješ u času kada ti bol iskrivljuje
lice
Raznesene valima i vjetrom
tu su tople ruševine ljeta
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta
Ničeg nema, ničeg nema
od tebe od mene
Ostala je samo prazna kuća
malo stvari ljetovanja nešeg
na stolu novine još leže
sa nekim datumima jula
Naša ljubav sad se ruši
kao pješčana kula
Al još sam uvijek ovdje
još zagledan u more
na vratima vile
u kojoj tuga spava
a kiše su se slile
u cvjetove agava
i ljetu je kraj
Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuća
u noći okrenuta moru
sad čeka ljubavnike nove
